< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Priče, poezija i kazalo..

Svašta, od osobnih iskustava do intimnih preokupacija koje imaju veze sa općeljudskim problematikom egzistencionalizma zapisanog u trenutku slabosti... u nekom svom sopstvenom stilu...lud

Za laklje snalaženje, evo linkova priča (onih glavnih), nije mi se dalo lektorirati ih, pa su u oriđiđi obliku.. linkove pjesama ću kad mi se bu dalo..

Arachidusove priče..
Cigareta i kalašnjikov
Nema mi do cigarete..
Jadanje jednog beskućnika (skoro pa autobiografija)
Dok nas smrt ne rastavi.. 1. dio
Dok nas smrt ne rastavi.. 2. dio
Televizija
Solus i Aspera..
Mi je točna ura?
Solus i vile
L' amour
"Ništa nije ni dobro ni loše"
Baš vas ne rade bez greške.. dio prvi..
Seasons
Per aspera ad astra - duga akcijska priča u pet djelova
Plavooki melem - za one romantične
Pero Drkalo - pulski hiperrealizam
Prilika

Staklena zvona - saga o prvom Rastislavu i njegovoj bezimenoj djevojci
prvi dio
dio drugi
dio treći
dio 3.5
dio četvrti

Finalmente sono finito - saga iz koje se izrodila saga o Alizi!..
dio prvi
dio drugi
Aliza.. idejno dio sage koji je sam prerastao u sagu..
dio prvi
dio drugi
dio treći
dio četvrti

Zajedničke priče..
U parkiću usred mraka..

Rastislavove priče
bačkiZagre ićBak janDe
kronike jednog tupana, vol.1
kronike jednog tupana, vol.2
Parental care (o gerijatrijskoj kurvi)
Conanova kriza srednjih godina - dio prvi
Conanova kriza srednjih godina - dio drugi

Malo (puno) glazbe dok čitate, te o meni i drugu Rastislavu..


















Ljudi iza djela, myself & Rastislav

Image Hosted by ImageShack.us
By arachidus
A šta da kažem o sebi kad, više -manje, sve piše u pričama..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Drug Rastislav, "ON OSJEĆA...UUuuuuUUuuuu..." Okej frajer, piše solidne pjesme i solidnije priče.. p.s. (što god bilo na slici) Rastislav ne puši, studira u Zg-u i single je >:-)..




Linkovi i druge stvari..

Imate nešto pametno za reći? Kakav savjet, pohvalu il pokudu?? Pišite mi na: arachidus pri gmail točka com
Potražite me na MySpaceu ili Facebooku..

Plizno - službena maskota mog bloga i mojih priča..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vrijeme u Puli
The WeatherPixie




Hrvatski Web Pretraživač

..Bljuzgarije & stuff..

..Život je igra u kojoj porazom naučiš više nego pobjedom..
..Tko svoje tajne čuva za sebe ostaje zauvijek svojim gospodarom..
..Iskustvo je strog učitelj, prvo ti postavi test, a tek potom lekciju..
..Audaces fortuna iuvant..
..Ja sam kao magnet za žene; one su plus i ja sam plus..
..Biti ili živjeti, to je pravo pitanje.. ( a i biti ili piti, hehe..)



Millencolin - No Cigar
Tell us where you're from,
what you want to become.
And we'll say if you're OK.
Where did you go to school?
Right answer and you're cool.
Yeah, you're the kid the whole day.

You get a sticker in your face.
Information about the case,
so you know your potential.
Don't you think you can extend.
Don't you think you can extend, just comprehend.
But I don't wanna hear it,
no, it's more than I accept.

I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.

We will shut you out.
We'll put you in doubt.
If you think that you're special.
We'll tell you who you are.
Tell you that you're close but no cigar.
But I don't wanna hear it,
no, it's more than I accept.

'Cause I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.
And I won't waste my time fitting in.
'Cause I don't think contrast is a sin.

What they say is...
Go back, where you came from.
They'll tell you that, but I don't wanna hear.
No I don't wanna hear. No I don't wanna hear it.
No, it's more than I accept.

'Cause I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.
And I won't waste my time fitting in.
'Cause I don't think contrast is a sin.


The Cure - Boys don't cry
I would say I'm sorry
If I thought that it would change your mind
But I know that this time
I've said too much
Been too unkind

I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try and
Laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry

I would break down at your feet
And beg forgiveness
Plead with you
But I know that
It's too late
And now there's nothing I can do

So I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try to
laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry

I would tell you
That I loved you
If I thought that you would stay
But I know that it's no use
That you've already
Gone away

Misjudged your limits
Pushed you too far
Took you for granted
I thought that you needed me more

Now I would do most anything
To get you back by my side
But I just
Keep on laughing
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry
Boys don't cry

GALLOWS - "Orchestra Of Wolves"
My name is Casanova
I'm basically a man
I have the head of a wolf
The appetite of an entire land
This song is going out to the girls
You're all looking fucking fine
Baby spread those shaking legs
Because I'm feeling fucking hungry tonight
I like to feed on broken hearts
There ain't no taste like lovers falling apart

If I offer to buy you a drink
Trust me when I say it's non-alcoholic
You're no good to me if you can't even speak
I don't want you passing out I want you sucking my dick
If I offer to buy you a drink
Trust me when I say it's non-alcoholic
I want you to wake up and remember my name
When you're washing my cum off your fucking face

My name is Casanova
I'm basically a man
I have the head of a wolf
The appetite of an entire land
This song is going out to the girls
You're all looking well buff
I'm sick of all this long term shit
I just wanna fuck

My name is Casanova
I'm nothing but a beast
Baby the way you're shaking those hips
Has got me ready for a fucking feast
This song is going out to the girls
I want to feel your body close against mine
Why waste time with conversation
When we can fuck for the rest of our lives

The hardest thing you'll ever learn
Is just to love and be loved in return

utorak, 27.03.2007.

Laganini poetry..

Evo jedne vesele pjesmice dok čekate da smislim i našvrljam novu priču.. enjoy..



Pogledaj se, jadan si. Sjediš na truloj kompjuterskoj stolici i trošiš oči na glomaznom 17'' monitoru, kojim se služiš da ti vizualno dočara sve tvoje želje..
Pogledaj se, život ti je dosadio. Ne radiš više, a i šta će ti sva lova kada nemaš ono što zapravo želiš – nju i ljubav njenu..
Pogledaj ju - biš, biš?!?! Čuješ da bi ti lova ipak pomogla oko nje, sada je sponzoruša, bila je i prije, ali ne i tijekom..
Nemožeš vratiti vrijeme idiote.. Nitko nemože.. A možda netko može.. Ne.. Ti želiš taj tren.. nema ga.. više.. vratiti.. se neće..
Dosadilo ti je igrati se junaka koji spašava svijet.. Nije fora kad svijet moraš spasiti sam.. Tebi treba da netko spasi tebe..
Gasiš "računalo", ideš spavati.. Deset minuta se prevrčeš i opet ga pališ.. Njega, robovlasnika tvojih snova..
Pališ pornjavu.. Onu s onom porno glumicom koja sliči na nju.. Neki tip je nemilosrdno jebe "for your eyes only", ali u tvojoj glavi ti si taj koji jebe.. nju..
Gadiš se sam sebi.. peku te ranice na kurcu.. stvarno ga znaš pretjerati.. jebeš ju, ali nemaš zadovoljstva.. gotovo je možeš okusiti, omirisati.. osjetiti..
Peče te sve jače.. pušiona.. prebacuješ na onaj dio gdje siluju neku bezobrazno ružnu i debelu babu.. svršavaš..
Pogledaj se, jadan si, gadiš se sam sebi, jer drkaš na nju, a nemožeš svršiti.. previše je voliš da bi je tako obesčastio.. iako znaš, da je možda baš u ovom trenutku.. na mnogo gori način.. obesčaščuje netko drugi.. nedostojni..
Jedini si dostojan.. ona je ta nedostojna.. ali profučkao si priliku.. gasiš komp i odeš u krevet.. plakati.. jadan si.. živiš za jučer..


Ovako.. kopka me ovo povišenje školarina.. neznan o čemu ti ljudi razmišljaju, ali i ako razmišljaju, ne razmišljaju o boljitku običnog čovjeka u RH.. I tako, u totalnoj depresiji nakon čitanja članka na tu temu u Jutarnjem imam jednu poruku za sve te full pametne ljude kojima na pamet padaju takve, full pametne ideje.. poruka je: GONITE SE U KURAC!.. eto..

- 13:06 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2007.

Finalmente finito part xxx

Wau, imam čak petnaest komentara.. ne sjećam se kada ih je zadnji put bilo toliko.. Svejedno mi j, što nisu svi pozitivni..hmm.. oni koji se možda prepoznaše, moram im objasniti da često uzmem događaj iz života i oko njega gradim priču po volji (djeluje vjerodostojnije..).. a frajer što mi ostavi tri komentara, trebao je ostaviti i link, aš neam pojma što ga je toliko raspizdilo.. Vjerojatno neki moj komentar, ali obično kažem što mislim, tak da.. jebga.. da ne duljim, evo priče (nastavka), i da, ima sexa, koji će vas, možda, možda i iznenaditi.. hehehe.. bar se nadamnaughty..


...zašto već jednom ne ode?!...pitao se znate već tko dok je slušao mazni glas kako mu prepričava svoj život...
Aliza je imala 23 godine i studirala je povijest umjetnosti (ili nešto slično, baš ju i nije pozorno slušao dok se trudio ignorirati je), od malena je htjela biti veterinarka, ali njen stari, koji je bio iz duge i renomirane obitelji pravnika joj nije htio dozvoliti da ga, kako je on to govorio, "sramoti pipajući prljave životinje". Što se Alize ticalo, pravo joj nije baš pasalo, pa je već nakon prvog semestra odustala i bez znanja svojih roditelja (koji su živili na velikom imanju blizu Varaždina ili tako neš), slijedeće akademske godine upisala nešto na što je smatrala "relevantno" zanimljivim i "eventualno" prihvatljivim njenim roditeljima.. Prihvatili jesu, ali pod uvjetom da onda bar izaberu njenog bračnog druga, sina svojih "najboljih" prijatelja, koji je noći provodio u elitnim Zagrebačkim kafićima, a vikendom je visio u "Ludnici". Naravno, nije joj se ni mrve dopadao, pa je jedva čekala da dođu ispiti (koje je ona riješila tijekom prvog semestra zahvaljujući blaženim bolognskim kolegijima), pa da pobjegne što dalje... I kako to biva, odlučila je doći u Istrin apendix (iako je to po Rastislavu bila Premantura, a ne Pula), da si priušti tri tjedna mozga na paši...bla,bla,kenj..
"Bože koji klišeji!?", vrištao je Rastislav u svom umu, pogleda prikovanog u prazno, a dupeta magično zarobljenog na kamenoj klupici. Htio je otići, njena priča je kod njega izazivala mučninu, htio se ustati i poput luđaka otrčati što dalje, ali nešto ga je sputavalo. Po prvi puta spusti svoj pogled sa prazne točke u koju je buljio na svoje noge, pitajući ih: "Dobro, koj vam je kurac?", a da su mu mogle odgovoriti(a nisu jer svi znamo da noge ne govore), rekle bi mu da nisu one krive što ne odlazi, već da se on sam prikovao za to mjesto.. no to sad ionako nije važno.. Rastislav je po broju čikova ispod svojih nogu izračunao da je na toj klupici već cijelu viječnost, a mazni glas mu je bušio sve veće i veće rupe u umu..
"Častićutejebenimpičemakovećjednomzašutiš!!?", ni sam nije znao da li se to stvarno izderao u jednom dahu ili je to samo plod njegove mašte. Mazni glas je prestao mljeti, a on je svoj pogled laganom gretnjom vratnih kralježaka polako usmjerio prema njegovom smjeru. Ono što je ugledao,blokirati će njegov um na punih pet sekundi, šaljući ga na davne slike vila iz bajki, božica iz mitova i izgubljenih ljubavi...
"Idemo mojim autom ili tvojim?", upitala ga je Aliza.. On se nehotice nasmiješio svojim smiješkom broj devet (onaj cinični koji je tog trenutka govorio da on nema auto, ali kojeg ribe krivo interpretiraju za...hmm..ma znate već..).. Ona je shvatila, ustala se i on je za njom pošao do njenog auta..

Glas je bio suvišan, oči su odavale želju. Toplo proljetno sunce je dodatno zagrijavalo već zakuhtalu krv u njihovim krvnim sudovima (uh, što volim tu riječ, iako nije Rvatska, oprostite na digresiji). Njihova tijela su isparavala mirisima požude, kojima niti jedan nos nebi mogao odoljeti. Dotakli su se. Neodoljiva vrućina. Isplaženog jezika počeli istraživati tijelo ono drugog. Nisu se više mogli suzdržati, ona mu se pristojno ponudila isprčivši svoju guzu još malo više, kako bi on mogao imati bolji uvid u njena blaga. Njemu nije trebalo dvaput reći, slezena mu je poblijedjela zbog nedostatka krvi koja je otputovala u trenutno važniji organ. Bacio se na nju životinjski, divlje, zajahao ju i pritisnuo joj kralježnicu prema tlu. Uživala je, znala je što on radi i da joj ubrzo slijedi nezapamćeni užitak kakvoga nije osjetila mjesecima. Njega je strast ponijela, pa je umjesto da cilja - gađao naslijepo, brzim i snažnim pokretima. Ubo je iz treće. Jauknula je od užitka.....
"E jesu spaljeni ti psi, i ja bi to radio nasred parka usred bijela dana kad bi našao nekoga tko bi zmenom..", razmišljao je Arachidus promatrajući dva breka u spolnom ćinu i grickajući neku brižnu pizzetu kupljenu sa zadnjih pet kuna. Sve bi radio da ne mora misliti na to kako je gladan i kako mu jebena plača kasni već mjesec dana, a psi su poslužili kao dobar start za njegovu maštariju harema na otvorenom.. "..gomile golih riba u parku...uuaaahhh...", slinio je, "..šta bi im radio..uuaaahhh...". Toliko se zabavljao sa preusmjeravanjem krvi iz krulečeg želuca na ona druga mjesta da nije ni primjetio kada je dva metra od njega mašući prošao Rastislav ruku pod ruku sa nekom fino odjevenom, vrlo, vrlo, ..khm..zovnom djevojkom koja bi se sasvim lijepo uklopila u njegove maštarije.

"Mater mu jebem, ja mu mašem a on k'o zombi..", psovao je Rastislav Arachidusa dok je izlazio iz Alizinog kabrio Mercedesa, koji ga se, usput, i nije toliko doimio jer nije bilo dovoljno mjesta za njegova poduže noge..
"Jel može tu?", upitala ga je stajajući pomalo naherena na bok u podosta izazovnoj pozi ispred E&D-a.
"Hmm..da..", neveselo je odgovorio nevjerojatno hladno prolazeći pored nje. Ni sam nije mogao vjerovati koliko hladan može biti kada se potrudi..to je bio nekakav trik uma koji ga je naučio Arachidus davnih dana..
Ušli su u "caffe bar" i sjeli. Konobaru nije trebalo dugo da uoči da ima novu mušteriju, pogotovo ne zbog toga što je ta mušterija bila Aliza sa svim mogućim i većinom nemogućih aduta u svojoj ruci..ili točnije rečeno: na svom tijelu..
"Što ćete popiti?", upitao je mlađahni, masni, crnokosi konobar neviđenom ljubaznošću mladu damu preko puta Rastislavovog neodlučnog bića.
"Nescafe od vanilije...i jedan mali Amaro sa ledom bez limuna..", odgovorila mu je niti ga pogledavši (a istini za volju, nije imala šta ni vidjeti).
"A vi?", obratio se Rastislavu.
"Zeleni čaj sa medom i mlijekom", izgovorio je to tako sporo i otegnuto kao da je protekle tri godine bio pod zavjetom šutnje, pa sad opet uči govoriti.
Tišina..


Rastislav je čuo kako netko iza njega lista novine.
Tišina..


Netko je lupkao žlicicom mješajući kakav topli napitak..
Tišina..


Konobar se vratio i donio naručeno, nespretno odložio čašu i šalice na stol, naplatio, te se nekako nevoljko otegnutog koraka stao udaljavati. Rastislava kao da je u to vrijeme stresla munja, zadivljujućom je brzinom ocijedio vrećicu čaja, ubacio u šalicu meda i nešto šečera, te stao miješati pritom dodavajući mlijeko.. Super stvar to mlijeko u čaju, ohladilo ga je taman toliko da je Rastislavu pošlo za rukom vrelu otopinu u jednom dahu spustiti niz grlo, a da pritom ne jaukne od bola. Ustao se sa stola, pogledao u Alizu i rekao što je hladnije mogao uz osjećaj da mu se jednjak topi: "Eto, rekao sam da ću ti platiti piće, što sam i učinio, nisam rekao i da ću ga piti sa tobom.. Zbogom.". Zadnja se riječ prolomila poput grmljavine među susjednim stolovima utopljenim u lagano šuškanje prijateljskog čavrljanja o vemenu, modi i drugim važnim stvarima. Rastislav je odlučnim korakom pokretanim abnormalnom snagom volje krenuo prema izlazu paleći cigaretu, a Aliza je ostala paf..

KRAJ drugog dijela neznam kojeg dijela nove sapunice o Arachidusu i Rastislavu pod fantastično inventivnim naslovom: "Finalmente sono finito" (napokon sam završio, za one koji ne šprehaju italiano), Što će se dogoditi u nastavku, pojma nemam, moram priznati da sam i sam iznenađen kuda ova priča ide, a dosada mi se čini da Aliza neće tako lako prihvatiti poraz..et..



- 16:59 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 16.03.2007.

Finalmente finito..

Evo ga nastavak sage o Rastislavu i Arachidusu.. Nije ispalo kako sam zamislio, već je ispalo duže i bolje, sa mnogo skrivenih elementata unutar naizgled bezvezne i besmislene priče..


Rastislavov propali izlazak sa curom


"..Izlazak, pih, ona to zove izlazak..", Razmišljao je Rastislav dok je usamljen sjedio na klupici blizu mora i promatrao praznog pogleda automobile koji prolaze, te dječicu kako se igraju u susjednom parkiću. Dao joj je nogu, malo mu je žao, ali taj izlazak na kojeg ga je odvukla pod obećanjem da idu sami, a nakraju se gnjavio sa njenim dosadnim kolegama onako bolestan i umoran.. Nije mogao pušiti ni piti, a oni su bacali interne spike dok im je alkohol unesen "per os" polako dopirao do mozga i ubijao stanice za zdravo rasuđivanje..

Možda je pretjerao, nekako mu nedostaje, ali onda se sjetio njenog sebičnog manično-opsesivno-posesivnog i nadasve djetinjastog ponašanja, pa mu je na neki način laknulo..pomislio je da je učinio pravu stvar.. Natjerala ga je da se odrekne većine prijatelja i skoro svih prijateljica svojom ljubomorom i željom da ga stalno ima na oku.. Rastislavu se želudac preokrenuo kada se sjetio toga.. sada je opet sam, nema žene, nema nevolja ni prijatelja, osim Arachidusa koji se počeo čudno ponašati, pregorjeli mu živci od silnog posla..

Sjedio je, pušio, i zurio u prazno..primjetio je kada mu se niotkuda stala približavati neka osoba.."Nije valjda da od svih slobodnih klupa dolazi baš amo", pomislio je čangrizavo. Što se više približavala, više je postajao uvijeren u svoju hipotetsku misao.. Mlada crnokosa djevojka šarene odjeće je od svih klupica praznih klupica na šetalištu kraj parka sjela upravo kraj njega.
Prošla je minuta a Rastislav se i dalje trudio zadržati nezainteresirani, "gnoriram te", pogled u prazno, ne da bi ispao cool, već da bi odjebala što prije..
prošla je i druga minuta i Rastislav se već opasno hrvao sa željom da je pita koj kurac hoće.. Osjećao je neko komešanje sa njene strane, kao da je kopala po torbici..
Nakon još jedne minute Rastislav se već počeo znojiti od znatiželje ali je i dalje izvana mirno održavao "ignoriram te" look..
"Oprosti, imaš vatre?", prolomio se nepoznati, mazni ženski glas unutar njegove glave..
"Hmmmpf..da..", odgovorio je i ne gledajući je izvadio kutiju šibica iz desnog džepa hlača,te ju pružio prema njoj. Ni sam nije znao zašto joj je dao baš šibice kada je u drugom, mnogodostupnijem džepu u jakni imao svoj lijepi Zippo.. Ubrzo mu je sinulo da puše lagani vjetar, ugodno topao u sunčanom danu, ali i dalje dovoljno snažan da onemogući paljenje cigarete šibicama.
Uživao je dok ju je slušao kako se muči i pali šibicu za šibicom, dok su se sve odreda gasile, sadistički je zamišljao mučenički izraz lica te nepoznate žene koju još nije ni pogledao.
Nakon otprilike petnaest šibica, izvadio je rizle, filtere i kesicu "BaliShaga", te si zafrljio jednu i kulerski je pripalio svojim Zippom pritom zamišljajući iznenađeni pogled tog nepoznatog lica..
"Oprosti, ovo sa žigicama mi baš neide, bi li mi mogao TI pripaliti cigaretu", zazvonio je taj mazni glasić.
"GrrrrrrRRrRrrrrrRrRrrrrrrr.........", zvučao je Rastislavov monolog, ovo je već bilo pitanje časti, pa ona njega zajebava. U djeliću sekunde se dosjetio, te je ni pet, ni šest, nego rukom naslijepo zaokružio tamo di je pretpostavljao da joj je cigareta (između lijepih punih crvenih usana, zamišljao si je), te nekim čudom u tom brzom pokretu i zgrabio ono što je tražio, bila je to Ronhill slims pizdarija od duhana za pičke, frknuo ju među zube i pripalio, a zati je kontrolirano sporim i naizgled nehajnim pokretom pružio prema njoj..
"Hvala..", osjetio je kako je uzela cigaretu iz njegovih prstiju te ono, KAO SLUČAJNO, pritom dotakla njegovu ruku..Ugodni srsi prožeše njegovo tijelo..
"Šta sad?..", pitao se dok se i dalje trudio izgledati što ležernije i nezainteresiranije moguće.."Hoće li otići?"
Kraj prvog dijela(žao mi je, morao sam, da nebi ispalo predugo, ovako malo patite par dana,hehehesmokin..)

- 17:05 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.03.2007.

Zašto ljudi NE čitaju novine..eh..

Hmm..da.. mislim, mnogo je razloga, jedan od njih ću vam predstaviti tu dole, to je onaj koji mene najviše nervira (ili točnije, pogađa, jer ja ipak mislim, tj. znam da znam najbolje..hehehe.. Ego moj..auch..)..

Ovo je najava za koncert kakvu SAM, na traženje moje urednice napisao:

Titos Bojs u Rojcu
PULA
Ove subote u podzemlju Rojca istarska punkerska atrakcija Titos Bojs promovirat će novi album «Picajolo». Inače, Titos Bojsima će ovaj koncert poslužiti kao zagrijavanje za turneju krajem mjeseca prilikom koje će nastupiti u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, a koju će odraditi skupa sa slovanskim bendom Drek u Pestu, koji će im sutra poslužiti i kao predgrupa.
B. Br.

A ovo je prva verzija iste najave koja je neslavno prošla kod moje mlade urednice uz komentar da pišem za "ozbiljne" novine a ne fanzin:

Titos Bojs u Rojcu
PULA
Ove subote u podzemlju Rojca istarska punkerska atrakcija Titos Bojs promovirat će novi album «Picajolo». Očekuju nas uobičajena uglazbljena kritika trenutne socijalno-političke situacije i gomile tekuće zabave i zafrkancije. Inače, T-Bojsima će ovaj koncert poslužiti kao zagrijavanje za turneju prilikom koje će nastupiti će poharati naše germanske susjede krajem mjeseca, a koju će odraditi skupa sa bratskim bendom iz Slovenije, Drek u Pestu, koji će im sutra poslužiti i kao predgrupa. Početak koncerta je kao i obično nenajavljen za 23 sata sa kašnjenjem.
B. Br.

Eh sad, kakvu biste vi radije najavu u svojim novinama pročitali..koj stil?
p.s. Znate koji fanzin koji traži novinare, u slučaju da se odlučim na promjenu karijere..

lijep pOzDrAv..

- 18:18 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

L' amour..



Stajala je pred njim, tako krhka i naga, k'o od majke rođena, a on, on se nije mogao sjetiti ništa pametnog za reći, već ju je gledao s neskrivenim divljenjem, s fanatičnim obožavanjem. Tolike ju je pute sanjao, no ni u njegovim najintimnijim maštarijama nije ju mogao zamisliti tako divnu, kakva je sada stajala, bez obrana, pred njim.. Iz savršene letargije probudio ga je njen vrisak i oštra šamarčina koja ga je zapekla po desnom obrazu. Vrištala je na njega da što on to radi u njenoj sobi, pred njenim kupatilom, a on nije mogao doći do riječi, htio je da joj objasni da ga je učiteljica poslala da obavijesti sve sobe da će uskoro večera, htio je , ali riječi nisu izlazile iz njegovih usta.. misli nisu prodirale do njegovog mozga..

Vriska je uskoro privukla još posjetitelja u njenu hotelsku sobu, koju su njezine cimerice ostavile nemarno otključanom, ona je pobjegla natrag u kupatilo, a njega su drugi učenici zatekli kako se crveni u hodniku, zabezeknut, upaljenog obraza i erekcije koja mu se nazirala pod kratkim hlačama. Prvo su mu se smijali, a onda kada im je rekla da ju je špijunirao kako se tušira (a nije, ona je izletila pred njega), onda su ga ostali dečki počeli tuči. Udarci su pljuštali po najbolnijim mjestima, osjetio je bakreni okus u ustima i toplinu krvi koja mu se cijedila niz čelo i iz nosa. Osjetio je rebro kada je puklo pod udarcem teške čizme krupnog metalca iz A razreda. Osjetio je i dva tri udarca koji su sadržaj njegove mošnje pretvorili u kašu, te tamu koja mu je obuzimala um.. Nije se branio, nije plakao, vrištao ni pisnuo, prije nego je pao u nesvijest, pomislio je: "Kako je lijepa.."

Po povratku iz bolnice, ubrzo je primjetio da se vijesti brzo šire, osim što je u bolnici dobivao svakakve prijeteće poruke, svi u školi su ga ružno gledali, pljuvali ga, maltretirali, a brzo je naučio da mora paziti gdje ide, jer ako bi ga zatekli u povoljnoj situaciji, opet bi ga prebili.. Njegovom umu od petnaest godina nije bilo jasno što je on to tako loše učinio, trudio se objasniti profesorima na mnogim saslušanjima koja su uslijedila, što je on radio u njenoj sobi. Ubrzo je shvatio da nema smisla, jer ga ni profesori nisu voljeli. Unatoč tome što bi svo gradivo naučio, nije uspijevao dobiti ocjenu veću od dva, no zato je primijetio da oni koji su ga najviše tukli, unatoč svom neznanju pred pločom, odreda dobivaju izvrsne ocjene..

Ona, ona ga je izbjegavala, kad bi im se pogledi sreli, učinilo bi mu se da joj je žao, žao zbog toga što je pokrenula lavinu nesretnih događaja. Njemu nije bilo žao.. "Bila je prekrasna..".
Pričao je s roditeljima, tražili su da im objasni otkud mu sve te masnice i zašto ih ravnatelj stalno zove i proziva kao loš primjer odgajanja djece..
Vrijeme je prolazilo, nitko nije zaboravljao, godinama su čekali žrtvu na kojoj će se iživljavati, sada su imali svoje opravdanje.. Ništa nije bilo bolje, počeli su ga tuči i pred profesorima, a on bi redovito zbog toga završio kod ravnatelja i školske psihologinje na prodici o tome kako nije lijepo biti agresivan i počinjati tuče..

Zadnji put ju je vidio u parku za marendom, bilo je prošlo već osam mjeseci od ekskurzije, sunce ju je blago milovalo i on ju je pun ožiljaka promatrao sa grane stabla koja mu je služila kao skrovište, maltene je počeo sliniti, srce mu je lupalo kada je primjetio njeno lice, njene oči uprte u njega. "Vidjela ga je?" Oči su joj iz onog uobičajenog pokajničkog sjaja odjednom mutirale u sjaj zaprepaštenosti, čuo je neki povik.. osjetio neku bol.. lagani povjetarac padanja i udarac o tlo.. um mu se preselio na mjesto vječnih snova, a tijelo mu je osuđena na dugogodišnje vegetiranje u bolesničkoj postelji pod aparatima..

- 17:48 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Lako ćemo...
< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Priče, poezija i kazalo..

Svašta, od osobnih iskustava do intimnih preokupacija koje imaju veze sa općeljudskim problematikom egzistencionalizma zapisanog u trenutku slabosti... u nekom svom sopstvenom stilu...lud

Za laklje snalaženje, evo linkova priča (onih glavnih), nije mi se dalo lektorirati ih, pa su u oriđiđi obliku.. linkove pjesama ću kad mi se bu dalo..

Arachidusove priče..
Cigareta i kalašnjikov
Nema mi do cigarete..
Jadanje jednog beskućnika (skoro pa autobiografija)
Dok nas smrt ne rastavi.. 1. dio
Dok nas smrt ne rastavi.. 2. dio
Televizija
Solus i Aspera..
Mi je točna ura?
Solus i vile
L' amour
"Ništa nije ni dobro ni loše"
Baš vas ne rade bez greške.. dio prvi..
Seasons
Per aspera ad astra - duga akcijska priča u pet djelova
Plavooki melem - za one romantične
Pero Drkalo - pulski hiperrealizam
Prilika

Staklena zvona - saga o prvom Rastislavu i njegovoj bezimenoj djevojci
prvi dio
dio drugi
dio treći
dio 3.5
dio četvrti

Finalmente sono finito - saga iz koje se izrodila saga o Alizi!..
dio prvi
dio drugi
Aliza.. idejno dio sage koji je sam prerastao u sagu..
dio prvi
dio drugi
dio treći
dio četvrti

Zajedničke priče..
U parkiću usred mraka..

Rastislavove priče
bačkiZagre ićBak janDe
kronike jednog tupana, vol.1
kronike jednog tupana, vol.2
Parental care (o gerijatrijskoj kurvi)
Conanova kriza srednjih godina - dio prvi
Conanova kriza srednjih godina - dio drugi

Malo (puno) glazbe dok čitate, te o meni i drugu Rastislavu..


















Ljudi iza djela, myself & Rastislav

Image Hosted by ImageShack.us
By arachidus
A šta da kažem o sebi kad, više -manje, sve piše u pričama..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Drug Rastislav, "ON OSJEĆA...UUuuuuUUuuuu..." Okej frajer, piše solidne pjesme i solidnije priče.. p.s. (što god bilo na slici) Rastislav ne puši, studira u Zg-u i single je >:-)..




Linkovi i druge stvari..

Imate nešto pametno za reći? Kakav savjet, pohvalu il pokudu?? Pišite mi na: arachidus pri gmail točka com
Potražite me na MySpaceu ili Facebooku..

Plizno - službena maskota mog bloga i mojih priča..
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vrijeme u Puli
The WeatherPixie




Hrvatski Web Pretraživač

..Bljuzgarije & stuff..

..Život je igra u kojoj porazom naučiš više nego pobjedom..
..Tko svoje tajne čuva za sebe ostaje zauvijek svojim gospodarom..
..Iskustvo je strog učitelj, prvo ti postavi test, a tek potom lekciju..
..Audaces fortuna iuvant..
..Ja sam kao magnet za žene; one su plus i ja sam plus..
..Biti ili živjeti, to je pravo pitanje.. ( a i biti ili piti, hehe..)



Millencolin - No Cigar
Tell us where you're from,
what you want to become.
And we'll say if you're OK.
Where did you go to school?
Right answer and you're cool.
Yeah, you're the kid the whole day.

You get a sticker in your face.
Information about the case,
so you know your potential.
Don't you think you can extend.
Don't you think you can extend, just comprehend.
But I don't wanna hear it,
no, it's more than I accept.

I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.

We will shut you out.
We'll put you in doubt.
If you think that you're special.
We'll tell you who you are.
Tell you that you're close but no cigar.
But I don't wanna hear it,
no, it's more than I accept.

'Cause I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.
And I won't waste my time fitting in.
'Cause I don't think contrast is a sin.

What they say is...
Go back, where you came from.
They'll tell you that, but I don't wanna hear.
No I don't wanna hear. No I don't wanna hear it.
No, it's more than I accept.

'Cause I don't care where I belong no more.
What we share or not I will ignore.
And I won't waste my time fitting in.
'Cause I don't think contrast is a sin.


The Cure - Boys don't cry
I would say I'm sorry
If I thought that it would change your mind
But I know that this time
I've said too much
Been too unkind

I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try and
Laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry

I would break down at your feet
And beg forgiveness
Plead with you
But I know that
It's too late
And now there's nothing I can do

So I try to laugh about it
Cover it all up with lies
I try to
laugh about it
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry

I would tell you
That I loved you
If I thought that you would stay
But I know that it's no use
That you've already
Gone away

Misjudged your limits
Pushed you too far
Took you for granted
I thought that you needed me more

Now I would do most anything
To get you back by my side
But I just
Keep on laughing
Hiding the tears in my eyes
'cause boys don't cry
Boys don't cry
Boys don't cry

GALLOWS - "Orchestra Of Wolves"
My name is Casanova
I'm basically a man
I have the head of a wolf
The appetite of an entire land
This song is going out to the girls
You're all looking fucking fine
Baby spread those shaking legs
Because I'm feeling fucking hungry tonight
I like to feed on broken hearts
There ain't no taste like lovers falling apart

If I offer to buy you a drink
Trust me when I say it's non-alcoholic
You're no good to me if you can't even speak
I don't want you passing out I want you sucking my dick
If I offer to buy you a drink
Trust me when I say it's non-alcoholic
I want you to wake up and remember my name
When you're washing my cum off your fucking face

My name is Casanova
I'm basically a man
I have the head of a wolf
The appetite of an entire land
This song is going out to the girls
You're all looking well buff
I'm sick of all this long term shit
I just wanna fuck

My name is Casanova
I'm nothing but a beast
Baby the way you're shaking those hips
Has got me ready for a fucking feast
This song is going out to the girls
I want to feel your body close against mine
Why waste time with conversation
When we can fuck for the rest of our lives

The hardest thing you'll ever learn
Is just to love and be loved in return

utorak, 27.03.2007.

Laganini poetry..

Evo jedne vesele pjesmice dok čekate da smislim i našvrljam novu priču.. enjoy..



Pogledaj se, jadan si. Sjediš na truloj kompjuterskoj stolici i trošiš oči na glomaznom 17'' monitoru, kojim se služiš da ti vizualno dočara sve tvoje želje..
Pogledaj se, život ti je dosadio. Ne radiš više, a i šta će ti sva lova kada nemaš ono što zapravo želiš – nju i ljubav njenu..
Pogledaj ju - biš, biš?!?! Čuješ da bi ti lova ipak pomogla oko nje, sada je sponzoruša, bila je i prije, ali ne i tijekom..
Nemožeš vratiti vrijeme idiote.. Nitko nemože.. A možda netko može.. Ne.. Ti želiš taj tren.. nema ga.. više.. vratiti.. se neće..
Dosadilo ti je igrati se junaka koji spašava svijet.. Nije fora kad svijet moraš spasiti sam.. Tebi treba da netko spasi tebe..
Gasiš "računalo", ideš spavati.. Deset minuta se prevrčeš i opet ga pališ.. Njega, robovlasnika tvojih snova..
Pališ pornjavu.. Onu s onom porno glumicom koja sliči na nju.. Neki tip je nemilosrdno jebe "for your eyes only", ali u tvojoj glavi ti si taj koji jebe.. nju..
Gadiš se sam sebi.. peku te ranice na kurcu.. stvarno ga znaš pretjerati.. jebeš ju, ali nemaš zadovoljstva.. gotovo je možeš okusiti, omirisati.. osjetiti..
Peče te sve jače.. pušiona.. prebacuješ na onaj dio gdje siluju neku bezobrazno ružnu i debelu babu.. svršavaš..
Pogledaj se, jadan si, gadiš se sam sebi, jer drkaš na nju, a nemožeš svršiti.. previše je voliš da bi je tako obesčastio.. iako znaš, da je možda baš u ovom trenutku.. na mnogo gori način.. obesčaščuje netko drugi.. nedostojni..
Jedini si dostojan.. ona je ta nedostojna.. ali profučkao si priliku.. gasiš komp i odeš u krevet.. plakati.. jadan si.. živiš za jučer..


Ovako.. kopka me ovo povišenje školarina.. neznan o čemu ti ljudi razmišljaju, ali i ako razmišljaju, ne razmišljaju o boljitku običnog čovjeka u RH.. I tako, u totalnoj depresiji nakon čitanja članka na tu temu u Jutarnjem imam jednu poruku za sve te full pametne ljude kojima na pamet padaju takve, full pametne ideje.. poruka je: GONITE SE U KURAC!.. eto..

- 13:06 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2007.

Finalmente finito part xxx

Wau, imam čak petnaest komentara.. ne sjećam se kada ih je zadnji put bilo toliko.. Svejedno mi j, što nisu svi pozitivni..hmm.. oni koji se možda prepoznaše, moram im objasniti da često uzmem događaj iz života i oko njega gradim priču po volji (djeluje vjerodostojnije..).. a frajer što mi ostavi tri komentara, trebao je ostaviti i link, aš neam pojma što ga je toliko raspizdilo.. Vjerojatno neki moj komentar, ali obično kažem što mislim, tak da.. jebga.. da ne duljim, evo priče (nastavka), i da, ima sexa, koji će vas, možda, možda i iznenaditi.. hehehe.. bar se nadamnaughty..


...zašto već jednom ne ode?!...pitao se znate već tko dok je slušao mazni glas kako mu prepričava svoj život...
Aliza je imala 23 godine i studirala je povijest umjetnosti (ili nešto slično, baš ju i nije pozorno slušao dok se trudio ignorirati je), od malena je htjela biti veterinarka, ali njen stari, koji je bio iz duge i renomirane obitelji pravnika joj nije htio dozvoliti da ga, kako je on to govorio, "sramoti pipajući prljave životinje". Što se Alize ticalo, pravo joj nije baš pasalo, pa je već nakon prvog semestra odustala i bez znanja svojih roditelja (koji su živili na velikom imanju blizu Varaždina ili tako neš), slijedeće akademske godine upisala nešto na što je smatrala "relevantno" zanimljivim i "eventualno" prihvatljivim njenim roditeljima.. Prihvatili jesu, ali pod uvjetom da onda bar izaberu njenog bračnog druga, sina svojih "najboljih" prijatelja, koji je noći provodio u elitnim Zagrebačkim kafićima, a vikendom je visio u "Ludnici". Naravno, nije joj se ni mrve dopadao, pa je jedva čekala da dođu ispiti (koje je ona riješila tijekom prvog semestra zahvaljujući blaženim bolognskim kolegijima), pa da pobjegne što dalje... I kako to biva, odlučila je doći u Istrin apendix (iako je to po Rastislavu bila Premantura, a ne Pula), da si priušti tri tjedna mozga na paši...bla,bla,kenj..
"Bože koji klišeji!?", vrištao je Rastislav u svom umu, pogleda prikovanog u prazno, a dupeta magično zarobljenog na kamenoj klupici. Htio je otići, njena priča je kod njega izazivala mučninu, htio se ustati i poput luđaka otrčati što dalje, ali nešto ga je sputavalo. Po prvi puta spusti svoj pogled sa prazne točke u koju je buljio na svoje noge, pitajući ih: "Dobro, koj vam je kurac?", a da su mu mogle odgovoriti(a nisu jer svi znamo da noge ne govore), rekle bi mu da nisu one krive što ne odlazi, već da se on sam prikovao za to mjesto.. no to sad ionako nije važno.. Rastislav je po broju čikova ispod svojih nogu izračunao da je na toj klupici već cijelu viječnost, a mazni glas mu je bušio sve veće i veće rupe u umu..
"Častićutejebenimpičemakovećjednomzašutiš!!?", ni sam nije znao da li se to stvarno izderao u jednom dahu ili je to samo plod njegove mašte. Mazni glas je prestao mljeti, a on je svoj pogled laganom gretnjom vratnih kralježaka polako usmjerio prema njegovom smjeru. Ono što je ugledao,blokirati će njegov um na punih pet sekundi, šaljući ga na davne slike vila iz bajki, božica iz mitova i izgubljenih ljubavi...
"Idemo mojim autom ili tvojim?", upitala ga je Aliza.. On se nehotice nasmiješio svojim smiješkom broj devet (onaj cinični koji je tog trenutka govorio da on nema auto, ali kojeg ribe krivo interpretiraju za...hmm..ma znate već..).. Ona je shvatila, ustala se i on je za njom pošao do njenog auta..

Glas je bio suvišan, oči su odavale želju. Toplo proljetno sunce je dodatno zagrijavalo već zakuhtalu krv u njihovim krvnim sudovima (uh, što volim tu riječ, iako nije Rvatska, oprostite na digresiji). Njihova tijela su isparavala mirisima požude, kojima niti jedan nos nebi mogao odoljeti. Dotakli su se. Neodoljiva vrućina. Isplaženog jezika počeli istraživati tijelo ono drugog. Nisu se više mogli suzdržati, ona mu se pristojno ponudila isprčivši svoju guzu još malo više, kako bi on mogao imati bolji uvid u njena blaga. Njemu nije trebalo dvaput reći, slezena mu je poblijedjela zbog nedostatka krvi koja je otputovala u trenutno važniji organ. Bacio se na nju životinjski, divlje, zajahao ju i pritisnuo joj kralježnicu prema tlu. Uživala je, znala je što on radi i da joj ubrzo slijedi nezapamćeni užitak kakvoga nije osjetila mjesecima. Njega je strast ponijela, pa je umjesto da cilja - gađao naslijepo, brzim i snažnim pokretima. Ubo je iz treće. Jauknula je od užitka.....
"E jesu spaljeni ti psi, i ja bi to radio nasred parka usred bijela dana kad bi našao nekoga tko bi zmenom..", razmišljao je Arachidus promatrajući dva breka u spolnom ćinu i grickajući neku brižnu pizzetu kupljenu sa zadnjih pet kuna. Sve bi radio da ne mora misliti na to kako je gladan i kako mu jebena plača kasni već mjesec dana, a psi su poslužili kao dobar start za njegovu maštariju harema na otvorenom.. "..gomile golih riba u parku...uuaaahhh...", slinio je, "..šta bi im radio..uuaaahhh...". Toliko se zabavljao sa preusmjeravanjem krvi iz krulečeg želuca na ona druga mjesta da nije ni primjetio kada je dva metra od njega mašući prošao Rastislav ruku pod ruku sa nekom fino odjevenom, vrlo, vrlo, ..khm..zovnom djevojkom koja bi se sasvim lijepo uklopila u njegove maštarije.

"Mater mu jebem, ja mu mašem a on k'o zombi..", psovao je Rastislav Arachidusa dok je izlazio iz Alizinog kabrio Mercedesa, koji ga se, usput, i nije toliko doimio jer nije bilo dovoljno mjesta za njegova poduže noge..
"Jel može tu?", upitala ga je stajajući pomalo naherena na bok u podosta izazovnoj pozi ispred E&D-a.
"Hmm..da..", neveselo je odgovorio nevjerojatno hladno prolazeći pored nje. Ni sam nije mogao vjerovati koliko hladan može biti kada se potrudi..to je bio nekakav trik uma koji ga je naučio Arachidus davnih dana..
Ušli su u "caffe bar" i sjeli. Konobaru nije trebalo dugo da uoči da ima novu mušteriju, pogotovo ne zbog toga što je ta mušterija bila Aliza sa svim mogućim i većinom nemogućih aduta u svojoj ruci..ili točnije rečeno: na svom tijelu..
"Što ćete popiti?", upitao je mlađahni, masni, crnokosi konobar neviđenom ljubaznošću mladu damu preko puta Rastislavovog neodlučnog bića.
"Nescafe od vanilije...i jedan mali Amaro sa ledom bez limuna..", odgovorila mu je niti ga pogledavši (a istini za volju, nije imala šta ni vidjeti).
"A vi?", obratio se Rastislavu.
"Zeleni čaj sa medom i mlijekom", izgovorio je to tako sporo i otegnuto kao da je protekle tri godine bio pod zavjetom šutnje, pa sad opet uči govoriti.
Tišina..


Rastislav je čuo kako netko iza njega lista novine.
Tišina..


Netko je lupkao žlicicom mješajući kakav topli napitak..
Tišina..


Konobar se vratio i donio naručeno, nespretno odložio čašu i šalice na stol, naplatio, te se nekako nevoljko otegnutog koraka stao udaljavati. Rastislava kao da je u to vrijeme stresla munja, zadivljujućom je brzinom ocijedio vrećicu čaja, ubacio u šalicu meda i nešto šečera, te stao miješati pritom dodavajući mlijeko.. Super stvar to mlijeko u čaju, ohladilo ga je taman toliko da je Rastislavu pošlo za rukom vrelu otopinu u jednom dahu spustiti niz grlo, a da pritom ne jaukne od bola. Ustao se sa stola, pogledao u Alizu i rekao što je hladnije mogao uz osjećaj da mu se jednjak topi: "Eto, rekao sam da ću ti platiti piće, što sam i učinio, nisam rekao i da ću ga piti sa tobom.. Zbogom.". Zadnja se riječ prolomila poput grmljavine među susjednim stolovima utopljenim u lagano šuškanje prijateljskog čavrljanja o vemenu, modi i drugim važnim stvarima. Rastislav je odlučnim korakom pokretanim abnormalnom snagom volje krenuo prema izlazu paleći cigaretu, a Aliza je ostala paf..

KRAJ drugog dijela neznam kojeg dijela nove sapunice o Arachidusu i Rastislavu pod fantastično inventivnim naslovom: "Finalmente sono finito" (napokon sam završio, za one koji ne šprehaju italiano), Što će se dogoditi u nastavku, pojma nemam, moram priznati da sam i sam iznenađen kuda ova priča ide, a dosada mi se čini da Aliza neće tako lako prihvatiti poraz..et..



- 16:59 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 16.03.2007.

Finalmente finito..

Evo ga nastavak sage o Rastislavu i Arachidusu.. Nije ispalo kako sam zamislio, već je ispalo duže i bolje, sa mnogo skrivenih elementata unutar naizgled bezvezne i besmislene priče..


Rastislavov propali izlazak sa curom


"..Izlazak, pih, ona to zove izlazak..", Razmišljao je Rastislav dok je usamljen sjedio na klupici blizu mora i promatrao praznog pogleda automobile koji prolaze, te dječicu kako se igraju u susjednom parkiću. Dao joj je nogu, malo mu je žao, ali taj izlazak na kojeg ga je odvukla pod obećanjem da idu sami, a nakraju se gnjavio sa njenim dosadnim kolegama onako bolestan i umoran.. Nije mogao pušiti ni piti, a oni su bacali interne spike dok im je alkohol unesen "per os" polako dopirao do mozga i ubijao stanice za zdravo rasuđivanje..

Možda je pretjerao, nekako mu nedostaje, ali onda se sjetio njenog sebičnog manično-opsesivno-posesivnog i nadasve djetinjastog ponašanja, pa mu je na neki način laknulo..pomislio je da je učinio pravu stvar.. Natjerala ga je da se odrekne većine prijatelja i skoro svih prijateljica svojom ljubomorom i željom da ga stalno ima na oku.. Rastislavu se želudac preokrenuo kada se sjetio toga.. sada je opet sam, nema žene, nema nevolja ni prijatelja, osim Arachidusa koji se počeo čudno ponašati, pregorjeli mu živci od silnog posla..

Sjedio je, pušio, i zurio u prazno..primjetio je kada mu se niotkuda stala približavati neka osoba.."Nije valjda da od svih slobodnih klupa dolazi baš amo", pomislio je čangrizavo. Što se više približavala, više je postajao uvijeren u svoju hipotetsku misao.. Mlada crnokosa djevojka šarene odjeće je od svih klupica praznih klupica na šetalištu kraj parka sjela upravo kraj njega.
Prošla je minuta a Rastislav se i dalje trudio zadržati nezainteresirani, "gnoriram te", pogled u prazno, ne da bi ispao cool, već da bi odjebala što prije..
prošla je i druga minuta i Rastislav se već opasno hrvao sa željom da je pita koj kurac hoće.. Osjećao je neko komešanje sa njene strane, kao da je kopala po torbici..
Nakon još jedne minute Rastislav se već počeo znojiti od znatiželje ali je i dalje izvana mirno održavao "ignoriram te" look..
"Oprosti, imaš vatre?", prolomio se nepoznati, mazni ženski glas unutar njegove glave..
"Hmmmpf..da..", odgovorio je i ne gledajući je izvadio kutiju šibica iz desnog džepa hlača,te ju pružio prema njoj. Ni sam nije znao zašto joj je dao baš šibice kada je u drugom, mnogodostupnijem džepu u jakni imao svoj lijepi Zippo.. Ubrzo mu je sinulo da puše lagani vjetar, ugodno topao u sunčanom danu, ali i dalje dovoljno snažan da onemogući paljenje cigarete šibicama.
Uživao je dok ju je slušao kako se muči i pali šibicu za šibicom, dok su se sve odreda gasile, sadistički je zamišljao mučenički izraz lica te nepoznate žene koju još nije ni pogledao.
Nakon otprilike petnaest šibica, izvadio je rizle, filtere i kesicu "BaliShaga", te si zafrljio jednu i kulerski je pripalio svojim Zippom pritom zamišljajući iznenađeni pogled tog nepoznatog lica..
"Oprosti, ovo sa žigicama mi baš neide, bi li mi mogao TI pripaliti cigaretu", zazvonio je taj mazni glasić.
"GrrrrrrRRrRrrrrrRrRrrrrrrr.........", zvučao je Rastislavov monolog, ovo je već bilo pitanje časti, pa ona njega zajebava. U djeliću sekunde se dosjetio, te je ni pet, ni šest, nego rukom naslijepo zaokružio tamo di je pretpostavljao da joj je cigareta (između lijepih punih crvenih usana, zamišljao si je), te nekim čudom u tom brzom pokretu i zgrabio ono što je tražio, bila je to Ronhill slims pizdarija od duhana za pičke, frknuo ju među zube i pripalio, a zati je kontrolirano sporim i naizgled nehajnim pokretom pružio prema njoj..
"Hvala..", osjetio je kako je uzela cigaretu iz njegovih prstiju te ono, KAO SLUČAJNO, pritom dotakla njegovu ruku..Ugodni srsi prožeše njegovo tijelo..
"Šta sad?..", pitao se dok se i dalje trudio izgledati što ležernije i nezainteresiranije moguće.."Hoće li otići?"
Kraj prvog dijela(žao mi je, morao sam, da nebi ispalo predugo, ovako malo patite par dana,hehehesmokin..)

- 17:05 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.03.2007.

Zašto ljudi NE čitaju novine..eh..

Hmm..da.. mislim, mnogo je razloga, jedan od njih ću vam predstaviti tu dole, to je onaj koji mene najviše nervira (ili točnije, pogađa, jer ja ipak mislim, tj. znam da znam najbolje..hehehe.. Ego moj..auch..)..

Ovo je najava za koncert kakvu SAM, na traženje moje urednice napisao:

Titos Bojs u Rojcu
PULA
Ove subote u podzemlju Rojca istarska punkerska atrakcija Titos Bojs promovirat će novi album «Picajolo». Inače, Titos Bojsima će ovaj koncert poslužiti kao zagrijavanje za turneju krajem mjeseca prilikom koje će nastupiti u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, a koju će odraditi skupa sa slovanskim bendom Drek u Pestu, koji će im sutra poslužiti i kao predgrupa.
B. Br.

A ovo je prva verzija iste najave koja je neslavno prošla kod moje mlade urednice uz komentar da pišem za "ozbiljne" novine a ne fanzin:

Titos Bojs u Rojcu
PULA
Ove subote u podzemlju Rojca istarska punkerska atrakcija Titos Bojs promovirat će novi album «Picajolo». Očekuju nas uobičajena uglazbljena kritika trenutne socijalno-političke situacije i gomile tekuće zabave i zafrkancije. Inače, T-Bojsima će ovaj koncert poslužiti kao zagrijavanje za turneju prilikom koje će nastupiti će poharati naše germanske susjede krajem mjeseca, a koju će odraditi skupa sa bratskim bendom iz Slovenije, Drek u Pestu, koji će im sutra poslužiti i kao predgrupa. Početak koncerta je kao i obično nenajavljen za 23 sata sa kašnjenjem.
B. Br.

Eh sad, kakvu biste vi radije najavu u svojim novinama pročitali..koj stil?
p.s. Znate koji fanzin koji traži novinare, u slučaju da se odlučim na promjenu karijere..

lijep pOzDrAv..

- 18:18 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

L' amour..



Stajala je pred njim, tako krhka i naga, k'o od majke rođena, a on, on se nije mogao sjetiti ništa pametnog za reći, već ju je gledao s neskrivenim divljenjem, s fanatičnim obožavanjem. Tolike ju je pute sanjao, no ni u njegovim najintimnijim maštarijama nije ju mogao zamisliti tako divnu, kakva je sada stajala, bez obrana, pred njim.. Iz savršene letargije probudio ga je njen vrisak i oštra šamarčina koja ga je zapekla po desnom obrazu. Vrištala je na njega da što on to radi u njenoj sobi, pred njenim kupatilom, a on nije mogao doći do riječi, htio je da joj objasni da ga je učiteljica poslala da obavijesti sve sobe da će uskoro večera, htio je , ali riječi nisu izlazile iz njegovih usta.. misli nisu prodirale do njegovog mozga..

Vriska je uskoro privukla još posjetitelja u njenu hotelsku sobu, koju su njezine cimerice ostavile nemarno otključanom, ona je pobjegla natrag u kupatilo, a njega su drugi učenici zatekli kako se crveni u hodniku, zabezeknut, upaljenog obraza i erekcije koja mu se nazirala pod kratkim hlačama. Prvo su mu se smijali, a onda kada im je rekla da ju je špijunirao kako se tušira (a nije, ona je izletila pred njega), onda su ga ostali dečki počeli tuči. Udarci su pljuštali po najbolnijim mjestima, osjetio je bakreni okus u ustima i toplinu krvi koja mu se cijedila niz čelo i iz nosa. Osjetio je rebro kada je puklo pod udarcem teške čizme krupnog metalca iz A razreda. Osjetio je i dva tri udarca koji su sadržaj njegove mošnje pretvorili u kašu, te tamu koja mu je obuzimala um.. Nije se branio, nije plakao, vrištao ni pisnuo, prije nego je pao u nesvijest, pomislio je: "Kako je lijepa.."

Po povratku iz bolnice, ubrzo je primjetio da se vijesti brzo šire, osim što je u bolnici dobivao svakakve prijeteće poruke, svi u školi su ga ružno gledali, pljuvali ga, maltretirali, a brzo je naučio da mora paziti gdje ide, jer ako bi ga zatekli u povoljnoj situaciji, opet bi ga prebili.. Njegovom umu od petnaest godina nije bilo jasno što je on to tako loše učinio, trudio se objasniti profesorima na mnogim saslušanjima koja su uslijedila, što je on radio u njenoj sobi. Ubrzo je shvatio da nema smisla, jer ga ni profesori nisu voljeli. Unatoč tome što bi svo gradivo naučio, nije uspijevao dobiti ocjenu veću od dva, no zato je primijetio da oni koji su ga najviše tukli, unatoč svom neznanju pred pločom, odreda dobivaju izvrsne ocjene..

Ona, ona ga je izbjegavala, kad bi im se pogledi sreli, učinilo bi mu se da joj je žao, žao zbog toga što je pokrenula lavinu nesretnih događaja. Njemu nije bilo žao.. "Bila je prekrasna..".
Pričao je s roditeljima, tražili su da im objasni otkud mu sve te masnice i zašto ih ravnatelj stalno zove i proziva kao loš primjer odgajanja djece..
Vrijeme je prolazilo, nitko nije zaboravljao, godinama su čekali žrtvu na kojoj će se iživljavati, sada su imali svoje opravdanje.. Ništa nije bilo bolje, počeli su ga tuči i pred profesorima, a on bi redovito zbog toga završio kod ravnatelja i školske psihologinje na prodici o tome kako nije lijepo biti agresivan i počinjati tuče..

Zadnji put ju je vidio u parku za marendom, bilo je prošlo već osam mjeseci od ekskurzije, sunce ju je blago milovalo i on ju je pun ožiljaka promatrao sa grane stabla koja mu je služila kao skrovište, maltene je počeo sliniti, srce mu je lupalo kada je primjetio njeno lice, njene oči uprte u njega. "Vidjela ga je?" Oči su joj iz onog uobičajenog pokajničkog sjaja odjednom mutirale u sjaj zaprepaštenosti, čuo je neki povik.. osjetio neku bol.. lagani povjetarac padanja i udarac o tlo.. um mu se preselio na mjesto vječnih snova, a tijelo mu je osuđena na dugogodišnje vegetiranje u bolesničkoj postelji pod aparatima..

- 17:48 -

Komentari (4) - Isprintaj - #