petak, 19.01.2007.
Stress-express..
"Tko sam ja?!", prvo pitanje koje je Arachidusu prostrujilo umom tog kobnog četvrtka ujutro. Drugo pitanje je bilo: "Što mi se to desilo?!"
Dva dana ranije, 1800h
"Eh, napokon gotov, jebem ti i present continuous i glupe seminare.", ustanovio je Arachidus nakon što se sat i po vremena drkao sa gramatikom engleskog jezika.. Još je malo izvježbao seminar pred ogledalom, pa ga spremio u torbu i sretan što se riješio te obveze otišao u pekaru kupiti nešto za klopu.
sedam sati kasnije
Arachidus je sjedio u fotelji i piljio u televizor, nema, nema šanse da slatki sanak dođe k njemu.. Bio je tako umoran, ali mu se nije spavalo.. Sve je metode prokušao, 50 sklekova, par drkica, brojanje ovca, gledanje nekog tapija filma, čitanje metroexpressa, 24 sata, jutarnjeg, riječnika stranih riječi, telefonskog imenika iz 91.god (sve samo uzbudljiva literatura za spavanac); Niš, nikako da zaspi, imao je taj seminar i pun kurac obveza, predavanja, posla slijedeći dan, ali sna ne..
0835h ujutro
"Sine, ša nemaš neko predavanje?", nježno je stara skakala (doslovce) u onom svom stilu po Arachidusovoj glavi..
"Hmm..uhm..furlji,frlji..šmrc..khm..ziiiiiiiijeeeeeeeev..", budio se, "koliko že uri..zijeev..?"..
"Kvarat do devet.", neidentificirani mu je glas odgovorio..
"ŠTA?!", uzviknuo je naglo otvorivši oči. Događaji koji su slijedili, oblačenje, pranje zubiju, traženje torbe i put do faxa su se odigrali kao u nekom ubrzanom filmu.
Nije se ni snašao a već se ispričavao za kašnjenje na tečnom engleskom. Sjeo je. Otvorio bilješke. Izašao na katedru. Otvorio usta:
.............................................................................................
.............................................................................................
.............................................................................................
.............................................................................................
................................................... . Ništa, tišina, ništa u glavi - ništa kroz usta.. Potpuni muk..
".................................khm.....................................................
.............................................................................................
.....................uh....................................................................
...............zzzzzzzzzzzz...........................................................
...............I'm sorry, I really can't do this.."
Nakon prodike o odgovornosti na lošem engleskom sa ultrafejk naglaskom koju nije čuo a koju mu je održala profesorica, Arachidus je sjeo..
Pitali su ga što mu je.. Nije znao što da odgovori..
Stress mu je spržio mozak, pa mu je ostatak dana bio:...............
.............................................................................................
.............................................................................................
.............................................................................................
.............................................................................................
....................................tišina..
Kraj drugog dijela.. U slijedećem nastavku: "Rastislavov propao izlazak sa curom"
- 16:40 -
ponedjeljak, 15.01.2007.
Zahodska poezija..
Tvoj dah, topao i vlažan,
širi se prostorijom poput kuge.
Zavlači u nosnice. Putuje kožom.
Dok govoriš mi da voliš me;
moje ruke, oči, stihove...
Topao i vlažan, tvoj dah se lijepi po meni,
nesnosno.
Pepermint - tu ne pomaže,
tvoj topli i vlažan dah - snažan miris ima;
miris vjetra iz stražnjice,
toplog i vlažnog, nesnosnog.
I davi me;
svaki put kad si blizu.
Te je jedina stvar, tvoj dah,
koja smrdi više od neistina kojima hraniš me..
Topao i vlažan, dah otkriva tvoju njutarnu trulež,
koju inače tvoja ljepota skriva..
lijepa, zar ne?!
- 16:16 -
subota, 13.01.2007.
Finalmente..sono..finito..(opet neka sapunica)
U podrumu ugodnog kafića smještenog u blizini jednog lijepog ali prljavog gradskog parka, sjedile su dvije spodobe i svaka sa svojom pivom u ruci raspravljale o brigama..
"Jebem mu mater i ti seminari i delo i sve, popizdit ću!", žalio se Arachidus.
"Zajebi to, jebem ti žene i moju ženu, i one tuđe i sve", žalio se Rastislav.
"Zajebi to, jebem ti žene i moju ženu, i one tuđe i sve", žalio se Rastislav.
Svaki je pričao nešto svoje i nisu se slušali:
Arachidus je razmišljao o tome koliko mrzi tu retardiranu hrvatsku verziju, tj. shvaćanje Bolonjskog procesa.. Sve moraš učiti doma i natalože ti masu zadaća i seminara, ali ipak moraš biti prisutan na predavanjima gdje brojiš muhe i ne naučiš po kurca..
Rastislava su kao i obićno mučile žene, pogotovo ova njegova, ali i one tuđe ili nezauzete, njegova "vrela krv" mu nije davala mira, šapćući mu svakom prilikom u cilju da ga navede na prevaru..
Nakon nekog vremena prijatelji se rastadoše i svaki svojim putem krenuše..
" Molim vas mi možete reći gdje mogu naći 'Razgovor meštra Polikarpa sa Smrću'?", upitao je Arachidus knjižničarku, no odmah je uvidio po njenom blijedom pogledu da neće biti niš od te knjige u ovoj knižnici.. Zadržao se da joj da priliku da konzultira kolegice i računalo, ali bezuspješno, pa se naposljetku tornjao doma.
" Ali čečo, zašto mi nedaš da odem na koncert?? Šta nemaš povjerenja da neću raditi pizdarije... Ne, neću ići u Sloveniju... A neću kada znam da bi mi srala... A daj čečo, nemoj tako... Ma teraj se u kurac...", razgovarao je Rastislav sa svojom djevojkom preko telefona, sve što je dopiralo iz slušalice u njegov um je bilo tipićno "bla,bla..kenj.." prenemaganje..
"Ma ne čečo, otišao sam na kavu sa Arachidusom, nisam bio kod ljubavnice.. Ma o čemu ti pričaš.. A daj.. A daj.. nemoj tako, pliiiz... Ciao, pusa..", poklopio je i prokleo dan kada se počeo paliti na ženski spol.. samo problemi, nigdje rješenja..
kraj dijela prvog..
- 16:41 -
